slovenka

petak, 28.12.2007.

Prijatelji stari, gdje ste?

Zaboravila sam skoro što to blog bješeeek Jer, priznajem dugo me nije bilo ovdje, ma čak kao ni slučajnog prolaznika, a kamoli kao aktivnog blogera. Jednostavno, to mi je bio kao hobi kojeg sam zapostavila.
Znate ono, skupljala sam markice, sad skupljam salvete.

Ma šalim se...ne skupljam ništa, zapravo imam jako malo slobodnog vremena i na poslu i doma. Pritisnuo me kapitalizam nemili, borba za opstanak je neprekidna, od jutra od mraka, od siječnja do prosinca...tržište guta nespremne, firme se preko noći gase, konkurencija je sve jača, barem u branši u kojoj jesam ( a vjerojatno je slično i u drugima), dolaze sve veće firme iz Zagreba, ma šta Zagreba, dolaze i iz Beograda, i iz Beča...svatko pokušava dobiti svoj komad kolača, dogovor nije moguć niti na razini kvarta, a dalje da ne govorimocry Dolaze s prodajnim cijenama, manjim od naše nabavne!
Aj ti tu budi pametanheadbang

Ipak, ima tu i ljepših strana, pa sam barem jednom mjesečno na putu po dan, dva,tri, na raznim seminarima ili eventima, kako se po naški kaže. I to mi je naljepši dio posla. Volim taj muving, volim sretati ljude poznate i nepozante, volim te veselice, jer ne zaboravite, program je ispunjen svakondevno od jutra do mraka. Na kraju obično završi nekom dobrim partijem (opet domaći izraz) uz band, poznato ime s estrade, a još je bolja zabava ako je band manje poznat.U zadnje vrijeme su tu ljudi iz cijele ex Juge ( opet smo isto tržište!) i zaista bude odlično. Ma ko će vam ispričati vic bolje od rođenog Sarajlije??
E da....i naučite nešto novo....ali kome je to važnozujo???

Privatno, satraše me Stariji i Mlađi, a u zadnje vrijeme i Najstariji, koji je sad stalno tu, u Splitu. Kako ga dugo nije bilo, odvikla sam se od uobičajenog bračnog života, bilo mi je u nekim stvarima teže, ali sam zato bila svoj gospodar i sve sam obaveze podredila sebi. Sad se ponovo navikavam na prilagođavanje, što vjerujte mi, nije uvijek lako. I potpuno razumijem žene pomoraca, kojima je već nakon sedam dana što se oni vrate, puna kapa!

Zato sam u zadnje vrijeme puno više vani (pod tim podrazumijevam noćne izlaske), ne toliko s tzv. "raspuštenicama" (sve o njima saznajte u jednom od starih postova), koliko sa Zakonitim, koga vodim do iznemoglosti u provode,sve ne bi li rekao: ne mogu više, ajde s njima! Ali nikako to dočekati, omililo mu senaughty


Zdravlje mi je, moram se pohvaliti mojim starim čitateljima, odlično, svi su mi nalazi u redu, da kucnem u drvo.
Ali me zato srce štreca, ali neće grom u koprivu, valjda!

I šta još reći u ovom povratničkom postu? Vidim da su me se neki zaželjeli (hvala ti brode, svaka ti dala!), da su neki otišli na neke druge portale (nekadašnja zvijezda Wanda sada ima kolumnu na www.models.hr,), draga Leni je postala mama (čestitam još jednom!), omiljeni mladitata se isto uljenio, jedino je brod u boci uvijek aktivan.

Eto dragi moji znani i neznani, čitat ćemo se opet, svratit ću do vas kad stignem.
I neću vam slati nikakve specijalne čestitke za Novu.
Neka vam se ostvare vaše želje, pa ma kakve bile.
Voli vas vaša Slovenka.

- 14:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2007.

Naša prva godišnjica

Danas moj blog slavi prvi rođendan.

Što bi rekla jedna baka:mom unuku sve najbolje za prvi rođendan, uz želju da poživi još tolikoparty

Kako smo funkcionirali blog i ja u proteklih dvanaest mjeseci?

Kao i u svakoj vezi, početak nam je bio krasan. I intezivan.
Pa sam vrlo često pisala, imala svoju vjernu publiku, odgovarala na komentareyes
Jutro započinjala i dan završavala na njemu.Blogu, mislimrolleyes

Naravno, čitala sam i ja vaše blogove, komentirala ih, na neki način pratila vaš život.

Dvoje blogera, generacijski blizu, sam upoznala i u živo, i zaista me nisu razočarali: točno su onakvi kako pišu, i onakvi kakve sam ih zamišljala.Poljubac veliki, dragi mojikiss

A onda sam se pomalo ulijenila.

Možda zato što mi sve to skupa više nije bilo toliko zanimljivo.

Osim toga, mnogi blogeri koje sam rado čitala su otišli, zatvorili svoje blogove ili jednostavno prestali pisati.Neki su teatralno objavili svoje razloge (riba zvana Wanda) i to po nekoliko puta , a neki se jednostavno nisu više pojavili na svom blogu.Kumfather, primjerice.Kao da su u zemlju propali.


Naravno, puno ih je ostalo, ne bih htjela nikoga posebno izdvajati, da mi se ne naljutite, vi koje bi slučajno preskočilaheadbangZato sam i izbrisala svoju cool listu.

Sada svratim gotovo svakodnevno na blog.hr, ali mi se zna dogoditi da slovenku posjetim tek jednom tjedno.E Slovenka, Slovenkawave

Uglavnom, čini mi se da nemam ništa posebno zanimljivo za reći, a ono što bi možda bilo zanimljivo, nije za javnost, odnosno ne želim se do kraja razgoliti i otvoriti svoju dušu, budimo iskreni, ipak nepoznatim ljudima.

Zapravo, pišem "kad mi dođe", a to je sve rjeđe....i rjeđe....

Što,naravno, ne znači, da mi se inspiracija neće vratiti. Možda već večeras.

Tko zna.






- 14:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 10.04.2007.

Prokletstvo kuće pored mora

Imate li vikendicu?Kuću na Otoku? Selu? Hižu u Zagorju?
Vi koji nemate, reći ćete: na žalost, ne.
Vi koji imate, reći ćete: nažalost, da.bang
Zašto?
Vi koji nemate smatrate da time gubite puno toga.
Vi koji imate znate zaista koliko dobivate, a koliko gubite.
Kako sama spadam u ovu drugu kategoriju, reći ću vam:
dobivate puno obaveza i troškova, a gubite puno vremena i novaca koje ste mogli i pametnije potrošiti.

Neposredni povod ovom postu je jučerašnji cjelodnevni posjet vikednici. U stvari, kući pored mora, na samo 20-tak kilometara od Splita. Autom, a ne zračnom linijom.Što znači da sam u prednosti jer nema gužve u trajektnoj luci , čekanja u dugim redovima, neizvjesnosti kad ćeš otići, a kad stići.
ALi ima zato gužve na magistrali. I to samo u ljetnim mjesecima. Dakle, samo u vrijeme kad najćešće i idem tamo.
Pa mi se put zna potrajati nekoliko sati. Po zvizdanu. I ne pomaže tu ni dobro auto, ni klima, kad ideš mic po mic, i kad ne znaš je li bolje nastaviti, ili se okrenuti natrag prema Splitu.Ali, ni to nema smisla, jer sad je već podjednaka gužva i prema natrag.headbang

Dakle, kuća je zaista prekrasna i zaista je 40 godina bila samo vikendica, 60-tak kvadrata prizemlja, s tisuću kvadrata prekrasne zelene okućnice.I dok su se svi susjedi davnih godina počeli baviti turizmom, i svaki kokošinjac nastojali pretvoriti u apartman, mojima je to isključivo služila kao kuća za odmor.I to cijenim.

A onda je ipak garaža pretvorena u jednu sasvim solidnu garsonjeru, da ne kažem apartman.. Koja nama (mužu, djeci i meni) odlično služi za kakvu-takvu izolaciju od ostatka obitelji.Svi oni koji žive sami,znaju kako to izgleda kad si prisiljen dijelti životni prostor s nekim.Svako ima svoje navike i to štima jedno tri dana, a nakon toga nastane urnebes, obavezno.
Ovako, odvojeni smo onoliko koliko hoćemo biti. Imamo svoj prostor:za spavanje, za popodnevnu fjaku,imamo i svoju kuhinju, koju doduše rijetko koristimo.Fino puštam svekru i svekrvi da oni kuhaju.Kad veće žele. I glupo je da se nas troje tučemo oko špakera.Bilo kako bilo,izdržimo nekako taj mjesec-dva suživota.
Dakle, sada smo već došli na prizemnicu od 100 kvadrata.

No, kuća je prestala biti prizemnica. Moj Zakoniti je veliki neimar građevniske revolucije, pa je odlučio sagraditii kat. I u njega ukomponirati četiri aparmatna. Nek se nađe klincima...Pa nije stao na tome, nego je nakon godinu dana odlučio dodati i potkrovlje, dvoetažno.Sve to naravno u skladu s građevinskom dozvolom, izdanom još seamdeset i neke.nut

I počeli smo to malo po malo uređivati, pa se tako već možda ovog ljeta mogu očekivati gosti.Istina, to smo rekli i lanjsko proljeće, pa ništa. A da mi je samo vidit scenu kad se prvi Čeh uparkira u dvorište...i poremeti mir svagdašnji starosjedioca...ha,ha, mislim da će tu početi i završiti svak san o turizmu i lovi na brzaka.burninmad
Mada je to sve vrlo upitno, koliko je to lova na brzaka, ako se uzme u obzir uloženo.

Nego, evo me na skroz drugoj temi. Nisam htjela o turizmu našem svagdašnjem, već o vikendici. I blagodatima koje ona nosi.

Dakle, kad smo se jučer uparkirali u isto to dvorište, koje je zaista prekrasno i klincima služi ko igralište i biciklistička staza, sjetila sam se što nas sve čeka slijedećih mjesec-dva. Kompletno čišćenje i reanimacije cijele vikendice. Jer naravno, zimi se tu ne živi, unutra se nabaca sve ono što stoji po dvorištu (stolice, stolovi, ljuljačke,pitari i slično).

Predstoji radna akcija kod koje se doslovno svaki najmanji komadić namještaja vadi vani i čisti. Istjeruju se sve moguće životinje i životinjice koje se tamo nastane preko zime. Dvorište tada izgleda ko ciganski sajam.Na hrpi se nađe milijun stvari od kojih je pola zrelo za kontejner...ali ne...ni slučajno se ništa ne baca...osim možda igračaka koje su totalno polomljene...jer trebat će...kad se počnemo baviit turizmom.
Da, sigurno ću staviti u aprmtname šest različitih čaša ili beštek od prije potopa...pa takvih ima za "sve po 8" kakvih oćešparty

Vrt, u kome je trenutno trava do koljena, je u svekrovoj nadležnosti, i on ga zaista sredi tako da izleda ko iz hortikulturnih časopisa....Više se vode plaća za zaljevanje nego za sve gradske parkove u Splitu zajedno....Još kad mu moj Zakoniti, a njegov sin kaže da će sva ta stabla posjeći, ostaviti samo palme, a na mjesto gdje su sad voćke napravitit bazen....eek

Kuća pored mora je zaista opterećenje. Jer tamo idemo i kad nam se ide, i kad nam se ne ide, ali moramo. Iz ovog ili onog razloga. Zašto se stalno kupati na istoj plaži? Naravno, pa glupo je sjedati u auto i ići negdje drugdje kad nam je more pod nosem.Zašto stalno gledati iste face?
Za pare uložene u popravak ovog ili onog u vikendici, održavanje, struju, vodu i ostalo možemo uplatiti bilo koji hotel dva tjedna, prst u uho i svi trčkaraju oko nas. E to je meni odmor, ma šta vi mislili o tome...Doduše Zakoniti i ja, to često i napravimo, ali nikako ne možemo izbjeći pitanja:

-U hotel? Pa jeste li vi normalni?Pored kuće na onakvom mjestu?

Obišli smo tako sve naše otoke, od Sjevera ka Jugu i uvijek na recepciji isto pitanje:
-Pa iz Splita ovdje? Najzačuđeniji su bili prije par godina u Malinskoj,u srcu sezone, gdje smo im bili jedinii gosti ikad u hotelu s ovog područja. A da smo primjerice iz Imotskog nitko se čudio ne birolleyes


Dušu bi griješila kad bih rekla da vikendica nema i prednosti.Ima, naravno.
Ali se trenutno ne mogu sjetiti ni jednezujo

A vi?




.

- 13:04 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.03.2007.

Sretan rođendan mi...

Evo došao je i taj dan, danas mi je rođendan...
Da li da se veselim ili ne?
U jednu ruku da, u drugu nelud
Puno već godina imam.
Previše čak.
I strašno mi taj broj zvučiheadbang
A opet, osjećam se kao da mi je 25...
Mada, kad sam imala te godine, samoj sebi sam
se činila jako stara.Tek sad vidim da bila
sam piplica tekeek

Da mi se vratit, da mi se vratit....

Ma k vragu, neću grintati.

Ne danas.
Danas vodim familiju vani na ručaknjami
S prijama ću u večernje pohode ovih dana...party

Što oće reći da je dijeta nekarakterna zavšena.
I nije mi uvijek bilo lako u ova tri tjedna.
Ali nisam puno kršila pravila.
Tu i tamozujo
Ali svoj sam cilj postigla.
Tri kila sam skinila.Sasvim dovoljno.
Ako ih vratim-bit ćete obaviješteni.

Zato ću danas obilato nadoknaditi propušteno...
I veselit se.
I živit svaki dan ko da mi je zadnji.
I ljubiti bližnje svoje.A i dalje...
I nervirat se što manje. Ma gotovo nikako.
Lako li je reći!
Evo, obećajem sebi.

U to ime: sretan rođendan mi...

- 10:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

Evo i mene, žene nekarakterne

Na dijeti sam.Od jutros.Odlučila sam to sasvim naglo, bez ikakvih prethodnih priprema.. Obukla sam svoje omiljene rebe, doslovno izlizane od pretjeranog nošenja, kad ono, jedva ih zakopčala… Stanem na vagu…kao i svako jutro …kad tamo…. 57 kila.! Molim?? Ma sigurno nije naštimana, a ni u ravnini…Ma vraga nije. 57 ?? namcor

O moj Bože, da je večer još bi i shvatila tu brojku.. ali baš zato se navečer nikad ne važem. Fino ja to obavim ujutro, prije oblačenja, bez apsolutno ičega na sebi. Jer,da mudante (gaćice, op.a.) su mi stvarno teške, kako nerofl… Maknut ću je iz banja (kupatila, op.a.), ovako se stalno vaguckam i kad trebam i ne trebam… I još sam u PMS-u.. sva napuhana, izgledam sama sebi ko u petom mjesecu trudnoće. A zapravo, tada nisam ni imala toliko kila jer sam išla roditi sa 61…Što je tek 4 kila više nego jutros! A bila sam skroz normalna trudnica (oba puta), dobila sam po 10 kila (oba puta) i ostala su mi po dva (oba puta)…Ne znam kako one žene koje dobiju po 30 (!) poslije sve skinu. Ja malo, ali zajebano.headbang

E sad je dosta..zgrabila sam dvije banane sa stola, ulila u zdjelicu od tapervera juhu, složila meso što je ostalo od jučer i sve to sa sobom u firmu. I eto mene na proteinskom danu.njami

A što je najgore, vikend uopće nije bio obilježen pretjeranim konzumiranjem jela ni pićaparty: subotu cijelu izgubila na vikendici (o tome u slijedećem postu), a nedjelju u rintanju po kući i popodnevnoj šetnji od nekoliko sati. I ništa specijalno jela. Tu izuzimam čokoladu, koju više niti ne kupujem u pakiranjima od 100g, nego od 200, da imam kao za dva dana. Na žalost, kad počnem, ne mogu stati, pa se zna dogoditi da dotična potraje čak 20 minuta..mah

Zove me jutros Wanda. Sva cvrtkutava i dobre volje. A posrećilo se ženi. I kažem joj da sam na dijeti. Ajde učlani se u Karakter klub i nemoj počinjati danas, pls, nama je sutra proteinski dan.

E moja Wanda, nisam ja ko ti...Ja sam ti Ovan, ovca pače. Oću sve odmah i sad. I nema promišljanja, razmišljanja i analiziranju do besvijesti. Meni je sve:sad ili nikad. Kod mene ti prigode beru jagode, ili se dogodi ili ne dogodi. Ne bi se meni ni u ludilu dogodilo da se spremam za sastanak s Conteom ( a vidiš da mi je on u srcu), pa –ćorak. Kod mene bi to bio prasak. S velikim P. Možda bi mi poslije bilo žao,ali bolje da mi je žao što jesam, nego što nisam. Cijeli život bi se pitala:ko zna kako bi bilo…lud

Nego da se vratim na temu. Neću se učlanjivati ni u kakav Karakter klub. Iz jednostavnog razloga što sam ja žena bez karaktera…….Ma šalim se….ali tamo onima kao meni koje namjeravaju skinuti 3 kila (samo tri) ulaz nije ni dozvoljen, jer valjda treba imati 100, pa moraš skinuti 20, nemam pojma. A vi drage moje, nemojte mi zavidjeti, jer meni su moja 2 k-3 kila viška, ista ko vama 20. yes

Najdraže mi je kad mi Zakoniti kaže:
-Mmmmm….ženice….sva si mi rasna…kissTo bi kao trebao biti kompliment, a meni se diže svaka dlaka na tijelu kad to čujem. Volim i ja vidit rasne žene, ono guzate, sisate, ali ja nisam takva, ja sam tipo sportivo. Meni se plače kad vidim ovu fetu koja se priliva preko reba-
I sebi sam sebi teška i troma, a ja volim biti okretna i pokretna. Osim toga, nitko nije dobio 20 kila preko noći, nego ovako kilo po kilo, ko ja. Sve ko da neću. Lani sam za rođendan (a to je krajem ovog mjeseca) imala 54. E imat ću i ovu godinu. Milom ili silom! Kad dođem do tog broja, ostvarila sam svoj cilj. Nemam ja namjeru patiti se tri mjeseca, nije to za mene.

Kaže mi Stariji:
-Neka, neka sad ti neće biti čokolade!
-Ne trebaš se veseliti, jer neće ni tebi!
-Ja sam se ionako odrekao u Korizmi…
-????
-Pa kako onda jedeš Twix?
-A Bože tebe, Twix je Twix, Twix nije čokolada. Zna se što je čokolada.

I tako, za njega čokolada nije ni Mars, ni Kinder Bueno i sve slične stvari.Čokolada je baš ono…čokolada…

E, tako bi se čak i ja odrekla. Dobro je, nisu ga ipak zamijenili u rodilištu.Već sam se zabrinula na koga li jeeek

I što da vam kažem? Ručala sam u firmi oko dva. Kad sam došla doma, skuhala sam riži-biži za sutra i šalšu za prekosutra (za preliti špagete). I stalno ja probajem te riži, ali sve mi je nekako neukusno…ma nešto mi fali…i dodajem origano i vegetu...i luk i peršin (ništa bez toga!)...ali isto mi nešto fali....

Pa da, komad janjetine!njami

E jebi ga, to je za neki drugi dan…

- 23:28 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 21.02.2007.

Strah od (s)letenja

Evo me, dragi moji, živa sam, živa...ali stvarno u velikoj gužvi i problemima, što poslovnim, što privatnim..pa me u zadnje vrijeme nema ni na mom blogu, a kamoli na tuđima..no

Vraćajući se upravo s jednog sastanka u Omišu razmišljala sam o ovom postu.Zapravo vozeći se često iz Omiša (jer to mi je uobičajena relacija), ali ne samo Omiša, razmišljam o istoj ovoj temi.

Bojim se brze vožnje. Jednostavno bojim. Ne volim ludovanja po cesti, ne volim velika, bijesna i jaka auta..headbang Na današnjem sam sastanku bila s kolegom koji je nedavno kupio novi, veći, brži, skuplji auto od ongo kojeg je imao, a i taj je bio prejak za moj ukus. Ne trebam vam govoriti, da on, kao i svi, tvrdi , kako je upravo on najbolji i najsigurniji vozač kojeg poznajem.Auto zbilja"diže" ko lud (ipak je to "petica") i zaustavlja se e u dijeliću sekunde. Ali ipak, meni se i za taj djelić odsjeku noge i presječe me u prsima…Na kraju balade, relaciju Split-Omiš smo odvozili za 20-tak minuta, jer je bila vrlo frekventna ura i gužva na cesti,o hvala ti Bože što čuješ moje vapaje!

Meni osobno je najdraža i nekako najsigurnija gradska vožnja, jer tu su semafori koji sve nadobudne tipove koliko-toliko usporavaju i prisile da stanu.S istim ovim kolegom i ta gradska vožnja se pretvorila u moru, na relaciji od par stotina metara između dvaju semafora maksimalno ubrza, pa se ukopa. A i ja zajedno s autom.

Kako izgleda vožnja s drugim prijateljem koji porshe ima, bolje da vam ne pričamnutNjemu (još kad je spuštenog krova!), samo krila fale da ne poleti!

Zanimljivo, ali vožnje, odnosno leta avionom, se ne bojim! A za mene, bivšu stjuardesu, bi to zaista bilo sramota!!. Čak me i povremene turbulencije uveseljavaju…Osim jednom prilikom kad je, točno iznad Bermudskog trokuta, trešnja bila toliko jaka, da su se svi prekrstili i pozdravili sa životom. Još kad su izletile maske, stvarno nije ugodan osjećaj…Ali tada smo tu mi, članovi posade, da vas smirimo…i podsjetimo da zavežete pojaseve… pozdravimo u ime kapetana tog i tog (imena stranog),jer radila sam za međunarodnu kompaniju (ne nije JAT ako ste misliliwave) i kažemo da će naš let, svemu unatoč, biti ugodan i da u London stižemo u toliko i toliko sati po evropskom vremenuparty

I za sve one koji ne znaju: u avionima, naročito putničkim, ne postoje padobrani…jer znam da mnogi to misle … Ako dođe do bilo kakvih tehničkih problema u zraku, najbolja je solucija spustiti se što prije (prije nego avion padne i sam!)… e ako je ispod još more…to je upravo idealno…jer u avionu postoje čamci za spašavanje….Međjutim, ako vas poslije pojedu morski pasi nasred ničega…je li to sreća??burninmad

Da se na auta vratim:ne bojim se vožnje (a ko ne voli vjetar u kosi??), nego se bojim eventualnih sudara, slijetanja, krvi, razasutih mrtvih tijela i svih onih groznih scena s naših cesta koje iz večeri u večer gledamo u dnevnicima.


Želim život!!!zujo

Upravo te riječi svaki put ponavljam i Zakonitom. Rekla sam mu, nema šanse da me on vozi dalje Omiša, a i to je upitno.E sad…ima i on sto i jednu primjedbu na moju vožnju, e ovaka je , e onaka je…a kakva je da je, meni i mojim klincima je najsigurnija…ja sam skromna i objektivna žena ….naughty
Sad, ako mislite da vozim 30 na sat-griješite. U stvari, vozim normalno i oprezno, dajem žmigavac na vrijeme kad mislim skrenuti, tu i tamo radim neke sitne prekšaje (npr. svaki dan skrećem preko dvije pune linije u firmu),vozim s dva-tri prošeka u krvi u sitnim noćnim satima… ali ono na što zaista ne pazim je vlasititi auto. "Derem" lamelu nemilo, ogrebem ga tu i tamo prilikom parkiranja…..ma k vragu i auto, pa neću dozvoliti da budem rob bilo čiji, a kamoli nekog predmeta, jer koliko god da mu neki tepaju, to je ipak samo limena kanta, bolje ili lošije izvedbe…. I kakvu god da kupite, za tri mjeseca će izaći nova, bolja i ljepša…za to se ne natječite u toj kategoriji, ako nemate, puno, puno novaca!smijeh

Ispred mog Zakonitog je na cesti uvijek, ali uvijek netko tko mu smeta iz ovog ili onog razloga: ili je autobus, ili kamion, ili penzić s naherenom francuzicom, ili tip koji telefonira ili naravno…..tek žensko…Uvijek tog nekog treba pretjecati, mada je na samo kilometar od vikendice i to mu u konačnici stvarno ništa ne znači…

Posebni su "užici" noćne vožnje s njim nakon kojekakvih partija, pireva i sličnih parada gdje se dosta pije…Njemu naime imalo veća količina alkohola u krvi izaziva kompletnu obamrlost duha i tijela, a mene užasava…burninmad

Zadnji od takvih događaja koji ću duuugo pamtiti je otvaranje hotela "Lav" sredinom prosinca…Svi vi koji ste bili znate, a koji niste ste čuli, da je bilo ića i pogotovo pićaparty u neograničenim količinama i vrstama…Pilo se tako od vina, piva, koktela…bog te pita čega….ja sam zaista pazila…čuvajući se za vožnju…S nama je bila jedna moja prija i jedan njegov prijatelj koga sam do tada smatrala ozbiljnim i odmjerenim….Kažem do tada, jer od tog dana (noći) on je u mojim očima potonuo na samo dno…iz više razloga o kojima neću ovom prilikom…

Dakle, kad smo se među zadnjim uzvanicima uputili kući, ja sam nadobudno sjela za volan…Ali ne, On će voziti.….uzalud je bila molitva moja….jer da on nije ni takao alkohol, ma nije popio ni dvi čaše vina….i vidi se da sam ja pila pa pričam pizdarije…
Naravno, tu su i obećanja u stilu…e sad kad dođemo doma…koji će to seks biti…..haha,hahaha sreća da ga znam bolje od njega samog. Ili ja to samo mislim tako???…kiss
Odmah na startu u garaži je okrećući se udario u stup…ma ne, ne to se meni čini…I to šta je malo izderao prednji branik je ništa prema mojim štetama...(nikad u životu nisam imala sudar!).
Ne treba ni spominjati koliko me to izbacilo iz takta i izazvalo salvu prigovaranja ….Milslim se: sitni noćni sati, subota uvečer, sve vrvi od policije...da nas barem zaustavi,pa da mu uzme dozvolu na tri mjeseca….. ali kakav je srećković, nikako da se to dogodi!

…Slijedila je vožnja tih 10-tak kilometara do Splita...niz Sirobuju….. jedno 130 na sat s nešto malo krvi u alkoholu….ja sam doslovno umirala od straha, a moja prija mu je u jednom trenutku rekla:
-Znaš šta, molim te stani, ja ću izaći, idem pješke doma…

Ne znam kako, ali istina je živa da pijane i lude Bog čuva, doma smo došli doma u komadu, i mi i auto…A meni je ta vožnje pokvarila stvarno odličnu zabavu te večeri…
I naravno, čim smo ušli u stan, sjeo je na kauč u dnevnom boravku i tu zaspao kompletno obučen do jutra…s daljinskim u rucizijev

Pitam ga ja sutradan:
-Dobro, jesi li ti normalan, zašto meni sinoć nisi dao voziti? Pa bio si mortus pijan.
-Pa kad mi nisi pitala. I meni je najdraže kad me drugi vozi.

Aleluja.waveŠta ti je sjećanje!

E zato na doček Nove nisam htjela ići našim autom, nego nas je prija vozila. Jer priča bi se sigurno ponovila. A u ovom slučaju ponavljanje nije majka znanja.




- 15:55 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 16.01.2007.

Zašto vam nisam lagala??

Uvalili mi štafetuheadbang.Prva, a ko će kome ako ne svoj svome, kraljica Wanda. I odmah sam je odrebatila, pa rekla da neću i neću da je za mene, jedina prava štafeta, ona Titova, koju nikad nosila nisam…Sve ostalo su lažnjaci.zujo

Ali gledajuči (čitajući?) ovih dana blogove moje cool liste, nasmijala sam se par puta dobro na te šfafete. A i Suncokreta mi u međuvremenu predala onu iz svoje mjesne zajednice . Pa evo, predomislila sam se,mada ja na blogu zaista pišem istinu i samo istinu, a takva sam i životu.Svima saspem u lice što imam, pa kom obojci, kom opanci. Kaže mi moja prija Magnet:
-Znaš šta, tebi na onom tvom blogu samo slika fali.Tako da te vide i oni koje te prepoznali nisu!

Naravno, postoje stvari koje vam prešućujem. Ali to nije laž, zar ne?

Između brda stvari koje vam nisam rekla, izabrat ću 5 prvih koje mi padnu na pamet:

1. Negdje sam nedavno pročitala da postoje dvije vrste žena. One koje jedu čokoladu i kučke.
Dakle, kučka nisam, o neeeee! Čokoladu volim najviše na svijetu (tu izuzimam ljude, naravno),ma draža mi je i od seksa, ma šta vi mislili o tome…dead
Uvijek kažem sebi kako moram prestati, ali svaki dan nakon ručka moram pojesti ma barem jedno rebro..... E... da ja mogu stati na rebru! Koliko god da je imam u frižideru, ja je do kraja dana počistim..... I nije mi je drago dijeliti ni sa kim! Djeci koju kockicu i bog vas veselio, pa nije im zdravo za zubiće....!

Ove nagradne igre Milke i Dorine su mi taman došle kao odlično opravdanje. Kako se ne mogu odlučiti koja mi je bolja, tarem obje, odnosno igram i jednu i drugu nagradnu igru, svaki dan šaljem i pakiram omote…... Ma dobit ću glavnu nagradu, kako ne!
Ja sam je zapravo već dobila onog trenutak kad se taj neponovljivi okus širio mojim nepcem.Mmmmmmmmmmm...a ne samo m-m-m kao kod Wande

2. Zdravko Čolić…gledala sam ga prije neku večer na "Shpitzi", pa sam se sjetila.On je bio glavni idol moje mladosti, u onim nježnim godinama….Soba mi je bila puna postera,pisala sam mu pisma…molila starce da me puste u Sarajevo….
Ha,ha pitao me Zakoniti gledajući "Shpitzu" upravo to: nisi mu valjda pisala?? Da pisala…..ma žao mi je šta nisam ta pisma kopirala, da se sada smijem..Bilo je to u dobi kad sam imala, tamo nedje između 12 i 15 godina, možda. Ne mogu se više sjetiti je li Vlado Kalember s "Anom" došao prije ili poslije njega??Čini mi se prije.

Uglavnom, Čola moje mladosti…na svakom sam koncertu bila…o tome nema govora...
I tamo negdje početkom 90-ih dok sam redovno visila u Paganini clubu (ko je tada slutiti mogao da će jednog dana postati folk klub??), sudarim se ja. ..paf…sa Zdravkom Čolićem…licem u lice…obraz uz obraz…Ne, nije nastupao…bio je tu sasvim privatno.. Kažem mu: ne mogu virovati da si tu, idol moje mladosti…A on je isto bio oduševljen (ha, tada sam imala dvadeset i koju godinicu i super sam izgledala, gotovo kao sad!)…i pićem me počastio…i popričali smo ugodnoeek

Vjerovali ili ne, ali i dan-danas se naježim kad čujem: Ako te odvedu cigani čergari ili te ukradu strašni haremski čuvari….

3. Sad nešto što se kosi s mojom teorijom o iskrenosti. Naime, Zakonitom uvijek lažem kad su u pitanju cijene odjeće koju sam kupila...ma to gotovo i ne smatram laži. A zašto? E to stvarno ni ja ne znam. Valjda zato što je njemu odjeća nema nikakvo značenje i ne bi za nju dao pet para i uvijek mu je sve preskupo...Alii mu je zato tehnika rak-rana.Upravo suprotno nego meni. I tako, makar ja platila neku majicu 120 Kn, reći ću 100, to mi je jednostavno navika.

Najluđe je bilo kad sam u roku od sedam dana kupila dvoje rebe. Donesem ja doma druge, a on će:
-Pa šta će ti rebe, neki dan si ih kupila!!???.Koliko si ih platila? Sigurno 500 Kn??
-Ma kakvi, ni slučajno.
Naravno da je "ni slučajno", kad sam ih platilia duplo više od 500 Kn.
Jesam mu li lagala? Ne.
Bitno je da je on bio zadovoljan odgovorom.Jer, mislio je valjda da koštaju 200??


4.Kvizovi. Volim gledati kvizove, Kviskoteka mi je nekada bila pojam, ova sadašnja mi nije ni sjena. U vrijeme kada je prvi put emitirana, nije bilo kvizova svih vrsta kao danas i ta "Kviskoteka" nikada više neće imati stari sjaj.Robert Pauletić je mojoj generaciji bio nekakav životni uzor, kad je kao mlađahan isključivo svojim znanjem pokupio sve nagrade tamo negdje početkom 80-ih.

Uglavnom, gledam "Milijunaša" koji mi varira , ovisno o natjecateljima,od ocjene dovoljan do odličan! Tarik mi je neloš u ulozi voditelja, a i on se mijenja ovisno o tome koliko mu je natjecatelj-ica simpatičan ili ne.rolleyes

U zadnje vrijeme sve češće gledam i "Najslabiju kariku" i na dane zna zaista biti dobra.
Ali ono što sam vam htjela reći je to da, iako zaista imam široko opće znanje, nikad se ne bi ni u ludom ludilu prijavila na kviz takvog tipa.Potencijalna mogućnost da se izblamiram je u mojoj glavi puno jača od one da zaradim poprilično love!!
Gledam tako često ljude koji su i obrazovani i načitani i snalažljivi i na kraju padnu na nekom banalnom pitanju.
Dakle, što se mene tiče, Slovenku za razliku od recimo, od umornog oka, nikada nećete vidjeti u ulozi natjecatelja!


5.Strah! Imam faza u životu kad imam neke užasne strahove. U vrijeme kad sam imala dvadesetak godina svaku, ali svaku noć sam razmišljala o smrti. Ne, nisam depresivna osoba (čak dapače!), ali te misli jednostavno nisam mogla maknuti od sebe. Nakon toga je došao srah od side (ne kose!), već AIDSA. Ma znam da je nenormalno pored toliko bolesti (od tumora svih vrsta za koje postoji realna mogućnost da ih dobijem, pa čak sam i bila na najboljem putu za to!),da se baš side bojim!

Nekad sam ja tako brojala i prebrojavala sve svoje bivše (a nije ih ni malo!) i pokušavala se sjetiti ko bi mogao biti rizičan…...A nisam uvijek bila tako pametna kao sad i baš o svemu razmišljala, ali ko je u tim trenucima???
I nema šanse da bih otišla na test, mada ne pripadam ni jednoj rizičnoj skupini..I krv nikad ne bih dala iz istog razloga! Ali kad mi udari donja u gornju…adio pameti…svi me strahovi prođu….A nakon jebanja nema kajanja!burninmad.

No prošlo me je i to….Sad se užasno bojim za svoju djecu, da se opasno ne razbole,da ih ne pregazi auto, da ih ne napadnu pedofili ili narkomani…ali mislim da je to strah koji imaju svi roditelji. I zato se svaki dan tresem dok mi 10-godišnje dijete samo ide busom u školu i ne želi da ga ja vozim….Valjda će i to proći.

Ko zna šta je slijedeće?



Ha, evo otrčala sam svojih 500 metara štafete, pa je predajem kako slijedi:

Mladom tati L
Leni1
kenguru
Obično-neobičnoj
katridi

A vi ako nećete trčati, odmorite, vrag odnija prišuwave

- 12:08 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.01.2007.

XS ili S-pitanje je sad??

Na dan kad su tisuće, stotine tisuća čak Hrvata i Hrvatica krenule u osvajanja snježnih vrleti bez snijega, ja sam krenula u osvajanje Merkatora. Ne ovo nije sponzorskii blog, jednostavno volim Merkator. Ima lipu natkrivenu garažu, super dućane i dobre kafiće…
Ko može platiti te gušte, kad mi omiljeni proizvođači nude najdraže krpice (ili štrace, što bi rekao Zakonitirolleyes) u pola cijene.
Ma koje pancerice, ma koje skije, ma koja odijela….iš, iš, iš od mene…a vjerujem da isto to misli barem 80% onih iz uvodnog dijela, ali to ne bi priznali ni za živu glavu!Naravno, treba se pokazati zajedno s novim autom, novom opremom, ali redovito starom ženom, jer tamo se ljubavnice ne vode…Uglavnom obiteljska idila, na kojoj se svi pokolju treći dan.blabla
Tako barem kažu oni koji znaju…
Evo i moja prija mi šalje poruku s francuskih gudura:"Srčem kavu na 3200m, snijeg pada, neću se močiti,nisam luda. Upecat ću ovog tipa sa skuterom, pa ću se s njim vozikat okolo.
Inače, najljepše je popodne kad se svi vrate sa skijanja pa partijamo po apartmanima;.-))".

Ha, ha draga moja, mogle smo mi i ovde partijat, to bar znamo.wave

Ali neka, neka se ljudi vesele, ko voli-nek izvoli…

Dakle, u petak je u Meraktora počela rasprodaja, a ja sam unaprijed već sinjala neke komade tako da sam točno znala što tražim. I tako ravno s posla, točno u četiri, riješila se svih i sama u modne pohode…I našla baš te svoje komade i još neke koje nisam tražila, ali gle, baš su zgodni, a i jeftini djeluju (kad s 500 Kn padnu na 270!) isprobala ih 100 puta, karticu ispeglala nemiloburninmad. A išla sam ko fol Kaubojima hlače kupovati jer oni svake iskidaju na koljenima treći dan! Kažu mi prodavačice u Benettona da su sve muške dječje tute prodale davno prije rasprodaje! Da koliko-toliko operem savjest, mlađem sam na kraju našla jeden rebe koje su mu taman.Što znači da će mu već na jesen biti male…Ali, to nije ni bitno, kad će do tada već imati zakrpe na koljenima!headbang

Zovem Zakonitog: kažem mu da u Playlifeu ima štosnih majica. A on će:
-Jesu li to one šta pare pidžame??
-Ma ne kupuj mi to.

E super, baš si me riješio jedne brige. Ja se svaki put izludim dok mu nađem nešto po (mom) guštu, donesem doma, a njemu nikad ne odgovara: ili mu je veliko, ili malo, ili je glupa boja...ali uvijek i u svakom slučaju "pari pidžama"…Unatoč tome, poslije ne izlazi iz toga!rofl

I tako kad sam u šest krenula doma, taman je većina ljudi dolazila, u garaži se nije moglo ni naprijed ni nazad, ispred svake kabine je bio duuugi red…
Došla sam doma, sva sretna…
Manje sretan je bio Zakoniti. Jer da koji je to način da njemu ništa nisam kupila?? I baš mi je dobar taj džemper (aleluja!), i on bi sličan…Aj ti sad to razumi…

Sutradan, subota, praznik i blagdan Sv. Tri kralja…Probudila sse u 10 što stvarno nisam godinama, ranoranilac sam, ko kokoš se subotom i nedjeljom budim u 7…Vani sunce, pari proljeće..Idemo ekipa, marendat, pa na sunce u šetnju.
-Znaš šta-ajmo u Merkatora-Zakoniti će.
-???
-Da nemnaš fibru?- kažem ja čovjeku koji Merkator smisliti ne može, ali su mu zato Pevec (ajme, ajme ) i Emezzeta omiljene destinacije…

I šta ću, teška srca (moš mislit!) žrtvujem šetnju i idemo svi zajedno.Kad tamo:čovik na čovika, obišli sve dućane, jedva izabrao JEDNU majicu, i to ne onu kakvu je želio…blablablaab.. komplicirana li čovika.!

Ma nego, kad već plaćam (ja ga kao častim!) uzet ću i sebi ovu majicu, i daj molim te, ajme vidi ove suknje..ajme šta je smišna, moram je probati!
-Mi idemo u samoposlugu, a ti nemoj dugo.
-Bog s Vama-veselo ću-što sam ih se konačno riješila.

I tako jedva nekako dođem na red u kabini, samo što se nisam počela skidati nasred dućana, probam tu suknjicu i kupim je, jer nije ni skupa, samo 200 Kn..Ma vraga, kad malo bolje pogledam i kad se sjetim rasprodaja vani, gdje recimo u HM-u možete kupiti majice za 1 euro,a Hilfigerove rebe za 30...ovo je sve skupo i preskupo…Ali ovce, sa mnom na čelu,to puše…I misle da su jeftino prošle…Ma sve ja to znam, ali gušti su gušti!

Moram Vam reći da sam ja osoba koja zaista nosi ono što kupi i svaki komad robe, koštao on 100 ili 1000 Kn iznosim dok se ne raspadne. Rijetko mi se dogodi da nešto fulam..Možda tu i tamo neki komad na rasprodaji, kao lani kad sam na istom tom mjestu kupila jednu suknjicu koju jedva da sam dva puta obukla. Jednostavno nije moj đir, ma poklonila bih je nekoj priji, ali sve šire od mene!

I tako platim suknjicu, i trči u auto, gdje su me oni već neko vrijeme čekali. I nakon toga u šetnju uz more; na Bačama i Ovčicama miljardu ljudi…kavica na suncu… Kauboji sladoled ma divota..Ko ono reče da je lipo na snigu?? I meni, ali jedan dan.party

I fino dođemo doma, sve to isprobam, kaže Zakoniti, dosta mu je modne revije..Ali nešto me muči: ma ova suknja je li mogla biti broj veća? Možda small a ne extra small…100 puta…i uvijek ista dilema.Ma možda je stvarno nisam više za XS, možda je vrijeme da prijeđem na S?? Ali kakav je ovo materijal? Sigurno će se razvući, tješim se. Ma šta ti je, to će ti se skupit-komentira Zakoniti, uvijek kontra, inače veliki "poznavatelj" materijala i dezena.

Pitam Milo dijete, računajući na dječju iskrenost:
-Kako mi stoji ova suknja?
-Dobro-on će ne skidajući pogled s kompjutera.
Ništa znači ni od sina dizajnera.zujo

Luđakinja kakva jesam, sjetim se jednog notesa, gdje sam u trudnoći svaki mjesec bilježila koliko kila imam, koji je obujam prsiju, pa širina bokova…I utvrdim tako, da u vrijeme kad sam zatrudnila s mlađim, negdje prije šest i po godina, obujam struka bio 5 cm manji nego sad. Dovoljan razlog za depresiju koja je trajala...pa barem po ure, a odluka o dijeti sve do-večere.njami


Suknjicu sam kupila XS, ali onaj S mi je stalo bio u glavi.Pa vrtim po ormaru, imam masu stvari iz tog dućana, i gle svi su XS. Ali sam se udebljala, čitava dva kila (e skinut ću ih milom ili silom!). Na kraju dana, tako izluđena obučem cijelu kombinaciju na kojoj vise ektikete i odem do susjede. Ma šta će ti veći broj, ona će, vidiš da ti je to taman, ma koja debljina jesi ti luda??

I bila sam mirna. Sve do nedjelje ujutro, kad mi je opet proradio crv. I dignem se,ma niti Jacobs 3 u 1 popila nsam (šta mi je omiljeni ritual) i kažem Zakonitom:
-Znaš šta, idem do Merkatora.
-Zar opet??
-Ma proganja me ova suknja, možda mi stvarno treba veći broj.
-Ti si ovisna o šopinggu, trebaš se liječiti-filozofski će mi Stariji sin. Pa jesi jučer bila i prekjučer?
-Istina, bila sam jučer, ali ne svojom voljom (a to mi je straašno teško palo!) i da nisam išla jučer i kupila ovu suknju, ne bi je danas morala mijenjati.I je li ti gledaš Oprah šta li??
I ti si ovisan o Play Stationu, pa se ne lječiš!

I dođem fino u Merkatora u devet, nigdje nikoga osim prodavačica, s kojima sam već na "ti.":Uzmem broj S, uz onaj moj XS, pa sto puta iz kabine u kabinu…Je li ova bolja ili ona? Satrala sam sve prodavačice, rekla sam da neću dolaziti slijedećih šest mjeseci.Inaughty naravno, sve kupce-namjernike sam pitala za njihovo laičko mišljenje. A odgovori su bili:
a) ako je mlađa osoba:
-Smišna je, ja volim kad je zategnuto i kraće.
b) ako je starija:
-Meni je draže kad je duža i ne steže.

I di sam sad? Na početku.eek
Nakon sat vremena premišljanja, ipak zadržim XS i kažem sebi:ovo je defintivno. I da… kad sam već tu: a kako nisam vidila ovu majicu?? A baš mi ide na ovu skunju..Ajme šta je dobra..I opet koji broj uzeti:

XS-naravno, to je moj broj.

Ali kako stvari stoje: neće zadugo…wave





- 15:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 29.12.2006.

Zatvoreno zbog inventure!

Filini su Mare bali…Finila je i godina ova…Kakva je bila??
Mogla je biti i boljanut….A mogla i puno, puno gora…naughty
Kad sve zbrojim i oduzmem, nisam loše prošla…

Novu sam dočekala u hotelu u Vodicama..Južina je cipala dva dana, ali koga briga kad je ekipa dobra, a hotel udoban i topao?party

U ožujku sam proslavila okrugli 40-ti rođendan na nezaboravnom partiju za ekipu…Bilo je puno dragih ljudi (otprilike koliko i godina) ića, pića (i mladića), kateringa, Dj-a, karaoka, lutrije…pivalo se na kraju uz gitaru do 6 ujutro…Svi me pitaju kad će repriza…Ha,ha što se mene tiče neće skoro…Sad ja čeakm vaš poziv pa da ne moram ni o čemu razmišljati..
Dobila sam svašta nešto: krasne bižuterije (volim đinđe i to ti je), prekrasne knjige, puno lipih sitnica…I lipu uspomenu s masu fotki, DVD-om da pokažem unucima kakva je baba mačka bila...ako se ko u to vrijeme uopće bude sjećao što to DVD bješelud

U travnju sam kupila novi auto, koje mi je nepoznat netko razbio na parkingu sedmi dan.
Takve sam sriće…još nisam bila ni kasko uplatilaeek

Ali o svemu tome ste mogli čitati na mom blogu, kojeg sam iz čista mira i bez priprema počela pisati u svibnju...Prije toga sam redovno svaki dan visila na blogu.hr i čitala svoje omiljene pisce: Kraljicu Wandu, Vječno nesritnog Mladogtatu,Duhovtiog Kumfathera, Zanimljivu Tiju, pa onda jednu preljubnicu koja više ne piše...
Ma bilo ih je još, ali oni su meni najupečatljiviji bili.

Stalno obećavam sebi da ću:
-staviti fotke (ne svoje, o to ne!)
-staviti linkove
-promijeniti dizajn
-malo ga osvježiti..
ali... ili ne stignem..... ili mi se ne da.... ili idem po sistemu: pusti me statpuknucu


13.6.-e taj mi se datum duboko usjekao u pamćenje...Tada su me zvali iz poliklinike da mi je stigao nalaz sa sistematskog i da mi papa test nije u redu.Tog dana je počela Kalvarija pretraga, čekanja, ponavljanja nalaza…koja je trajala puna tri mjeseca …i koštala me živaca…ali ne i životarolleyes
Sve je dobro što se dobro svrši!

Ljeto je prošlo uglavnom ugodno, pola u Splitu, pola u Bolu, i sve bi još ljepše bilo da nije u podsvijesti stalno: ajme kad će nalaz, ajme kakav će biti, ajme ovo, ajme onoheadbang

Na kraju sam sve dočekala...pa i operaciju početkom rujna, nakon čega je slijedio nalaz tkiva koje je odstranjeno...Srećom sve je bilo "čisto" bez bilo kakvih promjena na stanicama (ovaj opis mi ljepše zvuči od "one" riječi" koja se za tu bolest upotrebljava)..

Nakon toga slijede listopad i studeni, nikavi bitni događaji, u prosincu prvi papa nakon operacije, nalaz sasvim ok, slijedeći za pola godine…rolleyes

Naravno, svo ovo vrijeme sam vodila svoj uobičajen život: radila u surovom kapitalizmuburninmad koji nikoga ne štedi, odlazila na poslovne i manje poslovne puteve i seminare, odgajala svoje Kauboje-Strarijeg i Mlađeg, koji su mi ipak najveća radost u životu.cerek
Priznajem: na dane me sataru do kosti, nemogući su, svađaju se, tuku, pa ljube , pa opet ispočetka...
Na kraju balade oni su zaista moj jedini i pravi kapital i vjerujte mi: svakim ih danom volim sve više, i svakim im dan to ponavljam i riječima i djelima. I vide oni to-i ljubav uzvraćaju na isti način.
Negdje sam pročitala da je najljepše zaspati nasolnjen uz lice svog djeteta, i to je jedna jedina istina.kiss

Da ne bude zabune, tu je i Zakoniti, njega baš ne spominjem previše u postovima, ali i on je konstanta i oslonac u mom životu, on je (bar što se bloga tiče) Čovjek u sjenieek.

Bože moj, tu su i razni obožavatelji,svake vrste: mlađi i straiji, zgodni i manje zgodni, zabavni i naporni (kako koji), sve u svemu ne previše bitni, ali ipak uljepšavaju život..eek

Šećer na kraju: sve moje divne prijateljice s kojima sam se zaista ovu godinu naizlazila ko nikad do sadsmokinPovodi su bili razni: od uobičajenih rođendanskih večera, preko neplaniranih kava koje bi jutrom završile party…E to je zaista bilo super.
Plesala sam i smijala se noćima zajedno s mojim dragim raspuštenicama. Svaki im dao!

Tu ste naravno, i vi, dragi moji virtualni prijatelji…Hvala vam na svim komentarima podrške, kao i na kritikama, i njih treba znati primiti…Čitat ću vas i dalje, kao i vi mene, nadam se…

Dvoje sam blogera, generacijski blizu, upoznala i u živo. Zaista su prekrasni, i Ona i On. Njega sam i sinoć slučajno u Versama srela i sentiš plesala...A s Njom sam upravo kavu popilablabla
Bio je to početak jednog krasnog prijateljstva...Kraj se ne nazire...

Evo, brzinska inventura je završila, ponovo otvaram dućan za sve vaše komentare.
Kako ono ide: moja roba, moj dućan, kome oću, tome damrolleyes


Svima želim da vam se ostvari ono što vi sebi sami želite.
Drage moje blogerice, znam da sam dosadna, ali idite na redovite sistematske preglede, to vam može život spasiti!

Sebi želim puno zdravlja i veselja, kao i do sadazujo

Ljubi vas vaša Slovenkakiss



- 11:46 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 06.12.2006.

Božićnica e-he-he

Došao mi danas sv. Nikola u firmunut. I donio mi Boižićnicu. I ne samo Božićnicu nego i po 400,00 Kn gotovine za svako dijete (dobro ima ih dvoje, nije sad tucet- ako ste pomislili )i još dodatnih 400 Kn za spizu (to je isto neki zakon,koji pojma nemam, a ni briga me nije)eek

Skupila se tako lijepa svotica.A najljepše od svega je što joj se uopće nisam nadala.Pogotovo ne danas, možda tamo oko 23-eg...Obzirom da sam u privatnoj firmi, nikad se i ne zna da li ćemo i kada dobiti nagradu ovakvog tipa, jer uzalud nam trud sav naš, ako nam klijenti ne plaćaju...A situacija u zadnje vrijeme nije blistava, ne plaća valjda država, pa se onda tu cijeli krug zatvara.

Baš sam se pitala smijem li popodne na bankomat ili ne, obzirom da sam doma svu gotovinu potrošila..Ovako, odmah sam u roku od minute napregnula moždane vijuge da se sjetim što mi se ovih dana svidjelo u dućanima, a nisam kupila.burninmadGrozna sam znam, ali neki dan sam napravila počasni đir po obžavanom Mercatoru i uočila par lijepih, ali skupih komada.blabla I rekla sam sebi:
-E baš neću, čekat ću sniženje, to će skoro, pa nisam sad blesava kupovati kad će uskoro biti upola jeftnije.

I tako neću se ničim specijalnim počastiti.Ili bih ipak mogla?? lud

Odmah ću popodne platiti stambenu štednju (imam stan, ali to mi izgleda kao sasvim pristojan način štednje i nikad neće neki kreditić za preuređenje biti na odmet!),životno osiguranje (nek se nađe!) i još neke sitnije račune.Režije inače plaćam oko 20.-og u m,jesecu i to mi je nekih 2,5-3 tisuće kuna...nije malo...ovako će ipak biti manje.

Jedno sigurno znam: djeci nikakve specijalne poklone neću kupovati; u subotu Zakoniti pripremio za sv.Nikolu brdo toga.Sinoć sam napregla sve snage da ne zaspim prije njih kako bi čizmice pripremila...zijevNa kraju pola stavila, a pola ostavila za neku drugu prigodu.Moj Zakoniti stvarno nema mjeru kad su oni u pitanju.puknucu
Mislim da tu ne treba pretjerivati, jer na kraju želja nemaju, a svaka nova igračka im je interesanta ravno dva dana...Osim možda play stationa, koji je samo iznimka koja potvrđuje pravilo.


Nemojte misliti da sam obijesna...Ko god zatraži pomoć, mi damo, uplaćujemo za pomoć jadnoj bolesnoj djeci koja uglavnom boluju od nezilječivih bolesti, a roditelji više ne mogu sami financirati liječenja...I svaki put oni izvade iz svoje kasice, Stariji laka , a Mlađi teška srca...I učimo ih da je dobro činiti dobro, ma koliko otrcano to zvučalowinkTako su prošlogodišnjih 800 Kn koje su dobili od moje firme (one u kojoj radim, nisam vlasnik!) poklonili rođacima koji zaista nemaju...

I tako...današnja me Božićnica stvarno razveselila.Nije u šoldima sve, znam je to, ali puno je lipše s njima nego bez njih, priznati se mora.naughty

I da:jutros sam zorom ranom bila kod drage ginekologinje na prvi papa test nakon operacije.Do danas sam bila skroz mirna, gotovo zaboravila na sve, sada me opet počela tresti nervoza i strah.Jer, najgore mi je čekanje slijedećih sedam dana.
Ma bit će valjda u redu...lud I kaže mi kolegica: pa stvarno se nisi dugo pregledavala,
mogla bi malo početi...Pa, drage moje, da znate da hoću. Ako nalaz papa-testa bude ok (ne znam što će biti ako ne bude!)...odoh ja na mamografiju...Prvi put u životu.


Obavijestit ću vas o svemu, ne brinite!

I naravno, svima vama želim Božićnicu. Ako je nemate, tražite!
Što bi rekla ona moja prija broj šest iz prethodnog posta: to je meni moja borba dalamah

- 14:49 - Komentari (27) - Isprintaj - #